Speech of children with cleft palate

Govorni status djece s rascjepom nepca i/ili usne mijenjao se kroz vrijeme, ovisno o razvoju kirurskih tehnika, logopedske i ortodontske terapije te ovisno o vremenu kada je ucinjen kirurski zahvat. Cinjenica da se svako dijete rodi s jedinstvenom biologijom ne daje nam za pravo da to prihvatimo kao konacan ishod. Poticanje ranog razvoja govora, podrska obitelji, timski rad imaju znacajan ucinak na opci razvoj djeteta, a posebice na razvoj govora. U posljednjim desetljecima ucinjen je veliki napredak u tretmanu djece s orofacijalnim rascjepom. Napredak kirurskih tehnika, vremenski protokol kirurskih zahvata, rana logopedska i ortodontska intervencija doveli su do toga da danas 75% djece s orofacijalnim rascjepom ima potpuno uredan ili gotovo uredan govor. Artikulacijske pogreske ostvaruju se najcesce kao distorzija frikativa i afrikata, sto je i inace najucestaliji artikulacijski poremecaj djece predskolske dobi. Umjerenu ili blagu nazalnost imalo je 20% djece. Ta se nazalnost kod jednog broja djece javljala samo povremeno, bez pravila, dok je kod drugog broja djece prisutnost nazalnosti u govoru bila stalna, ali vrlo blagog intenziteta. Nepreciznost velofaringealne aktivnosti moguce je objasniti i nezreloscu motoricke kontrole koja jos nije u stanju regulirati misicnu aktivnost. Prisutnost nazalnosti nedvojbeno ovisi i o djetetovoj sposobnosti svjesne kontrole oronazalne napetosti.