Vjerska zajednica kao socijalni resurs: istraživanje o povezanosti religije i zdravlja

U posljednjih 40-50 godina sve su intenzivnija istraživanja koja se bave odnosom religije i zdravlja, pri cemu se kao znanstvena tema pojavljuje u razlicitim znanstvenim disciplinama kao sto su antropologija, sociologija, psihologija, medicina (psihijatrija, gerontologija, socijalna epidemiologija), itd. S obzirom na multidimenzionalnost predmeta istraživanja, razlicite znanosti nastoje sustavno istražiti religioznost (religijsku ukljucenost/angažman) i zdravlje (fizicko i mentalno). U tom smislu je to i u ovom radu osnovni istraživacki cilj, pri cemu se specificnije nastoji istražiti u kojoj mjeri i kako se taj odnos posreduje kroz pripadnost i angažman u određenim vjerskim zajednicama. U tu svrhu provelo se istraživanje u sest krscanskih vjerskih zajednica (Savez baptistickih vjerskih zajednica, Evanđeosko pentekostna crkva, Crkva cjelovitog evanđelja, Savez crkava „Rijec života“, Crkva Isusa Krista Svetaca posljednjih dana (mormoni) i Krscanska adventisticka crkva) te jednoj ne-krscanskoj zajednici (Hinduisticka vjerska zajednica). Kako bi se vidjelo postoji li razlika u osobnom zdravlju (zdravstvenom ponasanju i zdravstvenom stanju) kod pripadnika vjerskih zajednica u usporedbi s opcom populacijom koristili su se podaci iz međunarodnog istraživackog projekta International Social Survey Programme modula „Zdravlje“. Utvrđeno je da pripadnici vjerskih zajednica određene dimenzije svojeg zdravlja procjenjuju boljim te da su vjerske zajednice zdravstveno relevantne socijalne sredine u kojima se odnos religije i zdravlje posreduje i to prvenstveno kroz mehanizme stvaranja socijalne podrske i socijalnog kapitala.